RSS     
Kombiniranje namirnica u Zoni



Želite li biti u Zoni, odnosno hraniti se po pravilima dijete nazvane Zona, svaki vaš obrok treba sadržavati 40% ugljikohidrata, 30% masti i 30% bjelančevina. U odnosu na uobičajeni način prehrane prosječnog čovjeka ovo je dijeta sa smanjenim udjelom ugljikohidrata. U skladu je s dosta čestim, pa i pomodnim, vjerovanjem da su ugljikohidrati, a ne masti uzrok debljanja. Ova dijeta daleko je od krajnosti poput Atkinosve dijete, jer poštuje potrebe za ugljikohidratima, ali samo ako oni čine 40% prehrane. 
 
Praktičnosti radi., autori dijete preračunali su gotovo sve poznate namirnice u tzv. blokove. Zahvaljujući blokovima, provedba dijete je izrazito pojednostavljena i to je njena velika prednost. Primjerice, ručak prosječne žene sastoji se od po 3 bloka bjelančevina, ugljikohidrata i masti. To ni u kom slučaju ne znači da se jede jednako masti, bjelančevina i ugljikohidrata, nego da su blokovi tako proračunati da je, jedući isti broj blokova, sačuvan upravo omjer 40%-30%-30%. 
 
U praksi to znači da obroke možete slagati kako želite, zbrajanjem blokova. Primjerice, 1 blok proteina (bjelančevina) čini 28 g purećih prsa, 43 g škampa, 43 g lososa, 85 g tofua, 28g nemasne svinjetine, 28 g pilećih prsa bez kože... Dakle, nije teško složiti 3 bloka bjelančevina. Isti princip vrijedi i za masti i ugljikohidrate: 1 blok ugljikohidrata čine 4 šalice špinata, 1 velika rajčica, 2 zelene paprike, 2 šalice celera, ¼ šalice kuhanog graha, 12 g tjestenine, pola jabuke srednje veličine, 1 breskva, 1/3 banane... Blok masti čine 3 masline, 1 žlica lagane majoneze, 1/3 (1,7 ml) žličice maslinovog ulja... 
 
Principa zbrajanja blokova treba se pridržavati i kod kuhanja – pripremite li obrok na žličici maslinova ulja, dovršeno jelo će sadržavati 3 bloka masti. Autori dijete i njihovi sljedbenici sastavili su stotine recepata za jela koja udovoljavaju Zoni. Recepti su uglavnom pojednostavljeni na način da se namirnice mjere žlicama, šalicama i komadima prosječne veličine, pa ne treba puno toga vagati, osim možda ponešto na početku, dok ne steknete iskustvo. 
 
Kako je Zona svojevremeno bila jako popularna kod nas, izdane su knjige s receptima prilagođenim našem načinu kuhanja, jer se originalna, američka verzija Zone i američki način kuhanja našim ljudima uglavnom ne sviđaju. Vjerujemo da Zona popularnost u Hrvatskoj duguje upravo jednostavnim receptima, koji su većim djelom na tragu dalmatinske kuhinje, te ponešto kontinentalne. 
 
Jela su vrlo ukusna, najčešće jednostavna za pripremu, a prehrana u Zoni je bogata antioksidansima i omega-3 masnim kiselinama. Izrazito je raznovrsna i sve izgleda sjajno, no mnogi se žale da su na ovom režimu prehrane strašno gladni. Ako želite biti u Zoni, praktički se morate pozdraviti s rižom, tjesteninom, kruhom, krumpirima, svim vrstama šećera i sokova, a mnogima su upravo te namirnice, makar u malim količinama, potrebne da bi bili siti. Niti jedna namirnica nije izričito zabranjena u Zoni, ali spomenutih se namirnica u praksi morate odreći (kad biste obroke bazirali na njima, smjeli biste jesti toliko male količine, da bi izdržavanje režima bilo još teže. 



Nije to ništa neobično, jer većina glavnih obroka prilagođena Zoni sadrži oko 400 kalorija, a međuobroci 100-tinjak kalorija. Žene obično jedu 3 glavna obroka po 3 bloka bjelančevina, ugljikohidrata i masti, te 2 međuobroka koji sadrže po 1 blok svakog od tri glavna nutrijenta. To bi otprilike značilo 3 obroka po 400 kalorija i dva po 200 kalorija, a to sveukupno znači da žene ne bi smjele unijeti više od 1.400 kalorija dnevno. To je pristojno za redukcijsku dijetu, ali je premalo za dugotrajno održavanje težine, no autori ove dijete s tom se tvrdnjom ne slažu. Oni tvrde da i nakon postizanja željene težine treba zadržati isti režim, no stručnjaci to ne preporučuju. Glavni obroci muškaraca obično su nešto veći (4 bloka), ali i njima je ovo dugoročno malo, jer su njihove kalorijske potrebe veće. 
 
Prehrana u skladu sa Zonom regulira inzulin (slično kao GI dijeta) i kako vidimo, u njoj ima puno pozitivnoga na kraće staze. Ne ulazeći u stručne detalje, najlošije strane Zone su ketoni, što može škoditi, posebice trudnicama. 
 
Ketoni su karakteristični za sve nisko-ugljikohidratne dijete, no Zona se još uvijek smatra prilično korektnom i umjerenom u odnosu na neke slične dijete. Ukoliko se osjećaj gladi ublaži blagim povećanjem broja blokova po obroku, Zona može biti siguran način prehrane. Također, režim prehrane treba mijenjati ovisno o tome želite li mršavjeti ili ste već postigli željenu težinu, koju želite dugoročno održati. Autori Zone s tim se u potpunosti ne slažu. Objašnjavaju da se u Zoni mijenja metabolizam, pa time i kalorijske potrebe, ali to je prilično mistično tumačenje, koje nema znanstvene potvrde. Nije neobično pročitati ni da su sve tvrdnje o stanju u tzv. Zoni također ''maglovite'' sa stanovišta znanosti. Čak i ako je točno da se potrebe za kalorijama kad ste u Zoni zaista smanjuju, ovakve promjene metabolizma nisu dovoljno istražene. 
 
Dakle, Zona je načelno u redu, ali njeni autori malo pretjeruju u tvrdnjama da niski unos kalorija treba zadržati čitavog života. Prilagođavanjem dijete individualnim aktivnostima i potrebama, te kontrolom inzulina, ketona i krvne slike općenito, Zona može biti dobar način prehrane. Prilikom prilagođavanje Zone ne treba voditi računa smo o aktivnosti, nego i o konstituciji, tj. količini masnog tkiva i spolu. Pozitivno je što se Zoni lako mogu prilagoditi vegetarijanci. 
 
Očito je da različiti izvori o Zoni različito misle, pa smo pokušali konzultirati što više izvora i što je moguće objektivnije iznijeti pozitivne i negativne strane Zone. Iako se neki s nama neće složiti, mišljenja smo da su dijete s niskim udjelom ugljikohidrata na dobrom tragu, ali da prilično ovise o načinu provođenja, te da u nekim slučajevima mogu biti drastične. Vjerujemo da je potrebno provesti još dosta znanstvenih istraživanja da bi se sa sigurnošću saznalo je li ovakav način prehrane primjeren za čitav život ili ga je bolje smatrati samo redukcijskom dijetom. 
 
Ipak, ako treba donijeti kratki zaključak, najvjerojatnije je prehrana u Zoni dovoljno raznovrsna i balansirana da ne bi smjela biti škodljiva, ali iz svega iznesenog vidljivo je da treba biti oprezan, posebice po pitanju ketona, te liječnicima prepustiti ocjenu općeg stanja organizma ako se Zona provodi dugo i striktno kako traže njeni autori.

Povratak na glavni članak

  Komentari  
  Vezani članci  
Trenutno nema vezanih članaka
  Arhiva